Naslonjač je oblikovan kao dio projekta Sanatorija za plućne bolesnike Paimio. Jedan je od prvih komada namještaja koje je Aalto izradio revolucionarnom tehnologijom savijanja furnira i masiva. Sjedalo i naslon napravljeni su od jednog komada kalupom savijene furnirske ploče, dok je okvir izrađen od laminiranog, parom savijenog masiva breze. Tečna, organska linija Aaltovih naslonjača značila je drastičan odmak od tada prevladavajućeg, strogo geometrijskog modernizma. Eksperimentima sa savijanjem furnirske ploče i organskim formama, Aalto je snažno utjecao na cijelu poslijeratnu generaciju američkih i europskih dizajnera, te ga smatraju ocem organskog dizajna.