Venecijanska duga tradicija i visoki dosezi umjetničke i tehničke obrade u proizvodnji stakla imali su velik utjecaj na cijelu Europu 17. stoljeća. Mnogi europski vladari osnivali su staklane, te dovodili venecijanske majstore da im izrađuju staklo à la fa¸con de Venise, i da podučavaju domaće majstore. U prvo vrijeme europske manufakture oponašaju mletačke uzore, a postupno razvijaju individualne značajke. Mnoge od njih dale su odlične proizvode, koje je ponekad čak vrlo teško razlikovati od pravog muranskog stakla. Krilata čaša izrađena “na način Venecije” ilustrira ovladavanje virtuoznošću izrade koja je bila karakteristična za venecijanske staklare, ali posjeduje značajke tipične za staklane sjeverne Europe (proporcije, debljina stakla, način dekoriranja…). Čaša je na visokoj nožici, čiji je središnji dio bogato ukrašen u obliku isprepletenog užeta od nitastog stakla i krilcima mrežasto reljefne površine. Sama kupa potpuno je glatka, manjih dimenzija i ljevkastog oblika. U Italiji su takve čaše poznate kao vetri a serpenti, i bile su vrlo omiljene u 17. stoljeću. Venecijansko “soda”, “meko” staklo bilo je idealno za takve izvijene forme, koje se često susreću u dekorativnoj umjetnosti baroknog razdoblja.