Karlo Drašković (Bratislava, 1873. – Beč, 1900.) bavio se fotografijom u vrijeme kad je nova nacionalna romantika zahvatila i prožela kulturni i društveni život, a njegove su nam preokupacije jasne prema njegovim slobodno izabranim motivima. Snimao je narodne nošnje, seljake, krajolike i arhitekturu. Prve sačuvane snimke datiraju iz 1892. godine. Postigao je vrhunsku likovnu i tehničku vrsnoću fotografije, pa je 1895. primljen u članstvo jednog od najelitnijih europskih fotoklubova, Wiener Camera Club. Iz razdoblja 1894. – 1899. sačuvano je nekoliko stotina njegovih snimaka (negativa, pozitiva i dijapozitiva). Posebice su zanimljive dvije fotografije zaustavljenog pokreta – Skok Stjepana Erdödyja, 1895., na kojima njegov ujak Stjepan Erdödy preskače klupu. Bilježeći trenutak zaustavljenog pokreta, ovo su prvi primjeri takozvane moment fotografije u Hrvatskoj te spadaju među najranije primjere ovakve fotografije u svijetu. Naturalističkim portretima ljudi s margine (Prosjak, dijapozitiv, 1894.; Zatvorenici iz Lepoglave, 1897.) uvodi socijalni smjer u hrvatsku fotografiju. Njegov pristup krajoliku prepoznaje se u kasnije oblikovanoj estetici tzv. zagrebačke škole.