Bogorodica s djetetom

Slika Bogorodica s djetetom karakterističan je primjer venecijanskog slikarstva druge polovine 15. stoljeća. To je razdoblje kada se još vrlo snažno prepliću venecijanska bizantsko-gotička tradicija, koja se ovdje prvenstveno očituje u relativno čvrstoj, zatvorenoj i statičnoj formi, te kompozicijska rješenja zasnovana na novim promišljanjima prostora slike, odnosno linearnoj perspektivi kao osnovnom gradbenom elementu stvaranja treće dimenzije. Premda se ne može s apsolutnom sigurnošću pripisati velikom slikaru venecijanske rane renesanse Bartolomeu Vivariniju (Murano, 1432. – prije 1499.), cijeli niz stilskih, kompozicijskih i formalnih elemenata ukazuje na njegovu neospornu blizinu, ako ne već i na samo autorstvo. Razlog za relativno ranu dataciju (oko 1480.) leži upravo u činjenici da na ovoj Bogorodici s djetetom još uvijek nije dosegnuta stilska sinteza venecijanske slikarske tradicije i novih, ranorenesansnih elemenata, ostvarena tek u radovima Giovannija Bellinija.