Ova zbirka korespondencije nalazi se u Dubrovačkim knjižnicama otkako je 1951. otkupljena od gospođe Emke Krstelj. Bračni par Krstelj je bio među Vojnovićevim najbližim prijateljima otkako su dvojica Iva bila zajedno u zatvoru u Šibeniku 1914./191
Photograph 1918 Photograph 1918 (1918-03-02)Dubrovnik Libraries
Ivo Vojnović
Ivo Vojnović (Dubrovnik, 9.10. 1857. – Beograd, 30.8.1929.) rodio se u cijenjenoj dubrovačkoj obitelji. Obrazovao se u Dubrovniku i Splitu te naposlijetku Zagrebu, gdje je studirao pravo.
Ranije profesionalno razdoblje
Vojnović je bio posvećen kazalištu i radio je u HNK u Zagrebu do 1911., a poslije toga je živio od pisanja drama i putovao u Italiju, Prag, Budimpeštu i Beograd u potrazi za poslom.
Photo after play 1903 Photo after play 1903 (1903) by Vojnović, IvoDubrovnik Libraries
"Ekvinocio", 1903
Fotografija nakon premijere "Ekvinocija" s glumcima u Dubrovniku
Photo after play 1903Dubrovnik Libraries
Popis glumaca u "Ekvinociju"
Jedan od likova, "Vlaho slijepi" je utemeljen na stvarnoj osobi, i u ovoj izvedbi glumi samog sebe
Prvi svjetski rat
Photograph from prison Photograph from prisonDubrovnik Libraries
Tamnica u Šibeniku, 1914/1915.
U srpnju 1914. austrougarska vlada optužuje Vojnovića za veleizdaju te je uhićen i zatvoren u Šibeniku gdje mu je cimer bio Ivo Krstelj. Emka je često posjećivala svoga supruga i tako je nastalo čvrsto prijateljstvo koje je trajalo do kraja Ivova života.
Photo from hospital 1916 Photo from hospital 1916 (1916-05-07)Dubrovnik Libraries
Bolnica, 1916.
1915. godine Ivo je zbog lošeg zdravlja premješten u bolnicu u Zagreb.
Photo from hospital 1916 Photo from hospital 1916 (1916-07-05)Dubrovnik Libraries
Bolnica, 1916.
Vojnović, njegov sobni drug i Emka u bolnici Sestara milosrdnica u Zagrebu
Pismo, 1917., prvi dio
Nakon Prvog svjetskog rata, Emkin muž Ivo Krstelj postaje guvernerom Dalmacije, a kasnije i ministar u vladi Kraljevine SHS u Beogradu.
Pismo, 1917. drugi dio
Nakon što je Ivo pušten iz zatvora, i on i Krstelji su živjeli u Zagrebu još neko vrijeme. Emka je pomagala Ivu u tim teškim vremenima uz nezaposlenost i bolest. U ovom pismu V. spominje drugu godišnjicu svog izlaska iz Šibenika.
Business card 1917 by Vojnović, IvoDubrovnik Libraries
Kratko pismo, 1917.
Vojnović traži Emkinu pomoć kako bi zaposlio prijatelja
Note 1917 (1917-06-26) by Vojnović, IvoDubrovnik Libraries
Poruka, 1917.
Vojnović zahvaljuje Emki za uslugu i šalje joj malu sliku poznate akvarelistice
Čak i u teškim ratnim vremenima Vojnović povremeno pronalazi posao u kazalištu. Početkom 1918. odlazi u Osijek gdje se izvodi njegova predstava, a nakon toga i u Prag, kao što vidimo na razglednicama.
1918. - završetak rata
Odmah nakon Rata, Vojnovićeva drama "Smrt majke Jugovića" je uprizorena na daskama HNK u Zagrebu, nakon 10 godina zabrane. Izvedba je politički iskaz pobjede novog režima SHS koji je Vojnović tada izrazito podržavao. U ovom pismu opisuje Emki i suprugu svoju radost, ushićenje i osjećaj uspjeha dok su ga kočijom prevozili iz bolnice u Kazalište i natrag, povodom premijere 27. listopada 1918.
1919. - 1922. godine u Nici
Početkom 1919. Ivo dobiva pismo od brata Luja iz Pariza koji ga poziva da se pridruži bolesnoj majci u Francuskoj. Nakon trodnevnog putovanja preko Beograda, Ivo dolazi prvo u Pariz gdje provodi dva tjedna s Lujom, a zatim vlakom dolazi u Nicu.
Family photos from Nice Family photos from Nice (Aout) by Vojnović, IvoDubrovnik Libraries
Ivo s majkom i sestrom u hotelu Bixby u Nici, 1919.
Dolazak u Nicu i ponovni susret s majkom predstavlja značajnu i ugodnu promjenu u Ivovom životu.
Family photos from NiceDubrovnik Libraries
Nica, ljeto 1919
Posjete kazališnim predstavama i koncertima u Francuskoj inspiriraju Iva na pisanje novih drama. Nastaju "Maškarate ispod kuplja" i "Prolog nenapisane drame".
U pismima i razglednicama iz 1919., osobito nakon Mirovne konferencije u Parizu, Ivo je razočaran i zabrinut zbog europske politike. Njegov poslijeratni optimizam se gubi i postaje vrlo kritičan prema političarima i njihovim pregovorima. Zato se i na ovoj fotografiji referira na važnost "granice".
Povratak u Dubrovnik
Ivova majka umire u Zagrebu na putu iz Francuske. Pokopana je u Dubrovniku 1922. Svoje posljednje godine života Ivo provodi između Dubrovnika, Zagreba i Beograda pišući drame, radeći u teatru i pišući pisma.
Ivovo zdravlje se drastično pogoršalo 1927. Odlazi na liječenje prvo u Zagreb, zatim u Beograd gdje umire u bolnici 30. kolovoza 1929. Napisao je svoju posljednju razglednicu Emki, skoro potpuno slijep. 1928.
2 photos from Nice 2 photos from Nice (1919-06) by Vojnović, IvoDubrovnik Libraries
Ivo Vojnović (1857.-1929.)
Ivo je pokopan u Dubrovniku na groblju Sv. Mihajla, kojega je tako lijepo opjevao u svojim Lapadskim sonetima. Grad mu je organizirao svečani sprovod, a tužnu procesiju ispratilo je mnoštvo građana.
Tekst i oblikovanje izložbe: Paula Raguž
Skeniranje izložaka: Vlaho Bazdan, Robert Kralj
Tehnička podrška: Marijana Krilanović
Autorica i voditeljica projekta virtualnih izložbi: Jelena Bogdanović (od 2020.)
Odabir koncepta za realizaciju virtualnih izložbi Dubrovačkih knjižnica i i tehnička podrška: Marijana Krilanović