Oltar sv. Marije

Iz nekadašnje franjevačke crkve Bl. Dj. Marije Kraljice sv. Krunice, Remetinec kraj Novog Marofa.
Oltar sv. Marije sastoji se od retabla rađenog u 15. st. i oltarnog okvira izvedenog u 17. stoljeću.
U središnjem dijelu retabla preostalog iz nekadašnjeg kasnogotičkog krilnog oltara je kip Marije s djetetom na polumjesecu u obliku ljudske glave s anđelima sviračima podno njenih nogu, a iznad njene glave lebde dvije figure odjevenih anđela koji su nekada držali zvjezdanu krunu kojom su je krunili. U postranim poljima podijeljenim u vertikalne nizove smještene su figure četiriju crkvenih otaca, četiriju evanđelista i dvanaest svetica djevica mučenica.
Morfološko-stilsko-tipološke oznake retabla upućuju na smjer u gotičkom srednjoeuropskom kiparstvu koji se javlja u četvrtom desetljeću petnaestog stoljeća, a naziva se tamnim razdobljem. Velikim dijelom formira se pod utjecajem naturalističkog poimanja prikaza onovremene nizozemske umjetnosti. Rodonačelnik tog novog likovnog izraza bio je austrijski kipar Jakob Kaschauer, rodom iz Košica u današnjoj Slovačkoj. Njegov stil karakteriziraju nabori odjeće tjestaste strukture kao da su palcem utisnuti, odstojeći od tijela koje gotovo negiraju. Tom izričaju približava se i remetinečki retabl, te je izvjesno da su majstori koji su ga izradili, a vidljivo je više ruku, bili bliski Kaschauerovoj utjecajnoj sferi.
Gradbeno-oblikovni sklop oltarnog okvira s kipovima sv. Petra i sv. Pavla, iz 1669. godine, podignut zaslugom Nikole Makara, najvišeg potkapetana križevačke krajine i njegove žene, što govori natpis u kartuši na bočnom istaku predele, nosi karakteristike stila sjevernjačkog manirizma koji je obilježio umjetnost druge polovine sedamnaestog stoljeća u kontinentalnoj Hrvatskoj. Anonimni majstor oltara pokazao je veću tehničku vještinu pri rezbarenju ornamentalne dekoracije hrskavičnog manirističkog motiva, dok je u oblikovanju kipova ostao na razini pokrajinskog rezbarenja. No, bez obzira na krutost njihove impostacije, podcrtane odjećom paralelnih gusto nanizanih nabora, unutrašnjom se snagom oslobađaju zavisnosti od arhitektonskog okvira. Cjelokupni retabl jedinstven je primjer uspješne simbioze dvaju stilova, starijeg gotičkog i tada suvremenog manirističkog.